Gotovo 40.000 oboljelih od gripe, a 23 smrtna ishoda

ZAGREB, 7. travnja 2023. (Hina) - Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) objavio...

Da biste izgradili bolji mozak, samo vježbajte, poruka je dviju važnih novih studija o tome kako tjelesna aktivnost mijenja naše umove. U jednom su znanstvenici istražili živote, DNK i kognitivne sposobnosti tisuća ljudi kako bi pokazali da redovita tjelovježba dovodi do oštrijeg razmišljanja. Druga studija pomaže objasniti zašto je tjelovježba dobra za mozak. Istraživači su otkrili da je samo šest minuta intenzivnog vježbanja upeterostručilo proizvodnju neurokemikalije BDNF, za koju se zna da je ključna za cjeloživotno zdravlje mozga.

Da biste izgradili bolji mozak, samo vježbajte, poruka je dviju važnih novih studija o tome kako tjelesna aktivnost mijenja naše umove. U jednom su znanstvenici istražili živote, DNK i kognitivne sposobnosti tisuća ljudi kako bi pokazali da redovita tjelovježba dovodi do oštrijeg razmišljanja. Druga studija pomaže objasniti zašto je tjelovježba dobra za mozak. Istraživači su otkrili da je samo šest minuta intenzivnog vježbanja upeterostručilo proizvodnju neurokemikalije BDNF, za koju se zna da je ključna za cjeloživotno zdravlje mozga.

Nova otkrića, do kojih se došlo analizom podataka za gotovo 350.000 ljudi, daju najjači dokaz da redovita tjelovježba može poboljšati našu spoznaju

Prve naznake da tjelovježba preoblikuje mozak i um pojavile su se prije nekoliko desetljeća tijekom studija na miševima. Aktivne, trčeće životinje u ovim su pokusima imale puno bolje rezultate na testovima inteligencije glodavaca nego sjedilački miševi, a njihovo moždano tkivo imalo je povišene razine tvari poznate kao moždani neurotrofni faktor, ili BDNF, koji potiče stvaranje i sazrijevanje novih moždanih stanica i sinapsi, osnažujući mozak.

Studije na ljudima nakon toga utvrdile su da tjelovježba također podiže razinu BDNF-a u našem krvotoku. Višestruke epidemiološke studije velikih razmjera u međuvremenu su povezale više tjelovježbe s boljim pamćenjem i vještinama razmišljanja te manjim rizikom od neurodegenerativnih oboljenja, poput Alzheimerove bolesti.

Ipak, zadržala se sumnja oko toga koliko zapravo tjelovježba moćno djeluje za naš mozak.

Studija provedena 2022. na više od 500 starijih ljudi, otkrila je malu kognitivnu korist od 18 mjeseci redovitog hodanja, ili druge lagane tjelovježbe, dok je veliki pregled ranijih istraživanja objavljen u ožujku pokazao da su mnoga istraživanja vježbanja i kognicije na ljudima bila premalena, ili na neki drugi način ograničena, kako bi pokazala uvjerljive dobrobiti vježbanja za zdravlje mozga.

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Nulla congue vitae enim in varius. Ut id tempus justo. Donec scelerisque vulputate iaculis. Vestibulum posuere turpis vulputate.

Iznimno značajna studija mozga

Studija Boisgontiera i njegovih kolega, objavljena prošloga tjedna u časopisu Scientific Reports, koristi novu i složenu vrstu statističke analize kako bi nadišla tradicionalna promatračka istraživanja i čvrsto utvrdila da tjelovježba poboljšava moždane sposobnosti.

Okrenuli su se DNK i Mendelskoj randomizaciji, nedavno populariziranoj metodi korištenja genetskih varijacija za karakterizaciju i sortiranje ljudi. Svatko od nas rođen je sa, ili bez određenih isječaka DNK, od kojih se zna da neki pridonose vjerojatnosti tjelesne aktivnosti. Od prije rođenja, zapravo smo po prirodi nasumično odabrani da budemo netko tko jest, ili nije sklon kretanju. Drugi genski isječci igraju sličnu ulogu u spoznaji.

Usporednom provjerom kognitivnih rezultata ljudi koji imaju, ili nemaju genske isječke za promicanje tjelovježbe, u odnosu na one ljudi s varijantama gena povezanih s kognicijom, znanstvenici mogu razlučiti u kojoj mjeri tjelovježba pridonosi vještinama razmišljanja.

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Nulla congue vitae enim in varius. Ut id tempus justo. Donec scelerisque vulputate.

Iz dvije ogromne baze podataka zdravstvenih informacija izvukli su genetske podatke za gotovo 350.000 ljudi svih dobi, zajedno s objektivnim mjerenjima tjelesne aktivnosti za oko 91.000 njih i kognitivnim rezultatima za gotovo 258.000. Ljudi s genetskom predispozicijom za vježbanje obično su vježbali, otkrili su i postigli bolje rezultate na testovima razmišljanja, ako je njihova tjelovježba bila barem umjerena, usporediva s laganim trčanjem.

Međudjelovanje vježbe i razmišljanja bilo je dovoljno snažno da ukazuje na uzročnost, rekao je Boisgontier, što znači da je u ovoj velikoj studiji prava tjelovježba rezultirala oštrijim umovima.

TAGOVI